Vjerovatno vam se digla kosa na glavi kada ste pročitali naslov današnjeg posta. Uvjeravam vas da riječ patrijarhat ili matrijarhat neću koristiti kao što ga koriste feministice. Riječ je alat koji se može koristiti na različite načine, one ga koriste u destrukcijskom kontekstu u kojem naglašavaju opresivnost muškog dijela populacije. To je hrpa gluposti, bilo tko sa imalo pameti u glavi shvaća kompleksnu integriranost dvaju spolova. Dinamika njihove interakcije se ne može i ne smije svesti na postmodernističke redukcionističke cjeline – agresor / žrtva.
Nakon dugog promišljanja o tome što predstavljaju pojmovi patrijarhat i matrijarhat, došao sam do spoznaje da se uopće ne radi o spolno uvjetovanoj kategoriji.
Patrijarhat za mene predstavlja energiju, primarno vezanu uz kompetetivnost, meritokraciju i hierarhizaciju. Mislim da je pogrešno vezati te karakteristike za muškarce. Hrvati su po mnogima veoma patrijajarhalno društvo jer u njemu muškarci tuku žene, vladaju muški šerifi itd. Pri analizi našeg društva feministice često zapnu za spol i ne mogu od njega vidjeti da u hrvatskoj vlada uređenje koje se ne može nazvati patrijarhalnim. Veze se stvaraju rodbinski, odbacije se slobodno tržište i preferira se izakulisno sklapanje poslova (tu otpada element natjecanja, ne pobjeđuje bolji nego povezaniji i korumpiraniji). Hierarhije kao što ih vidimo u korporativnoj Americi ne postoje, štambilj socijalizma se potrudio da svi želimo biti jednaki. Kada Hrvat uspije svi njegovi susjedi će poželjeti da što prije propadne. Najvažnije je smjestiti svoju obitelj, stvoriti poznantsva, osigurati sebi na uštrb drugima. Priroda naših društvenih interakcija fundamentalno može okarakterizirati kao matrijarhalna? Kako kad je žena podređena? Vrlo lako! Postoje konkretne biološke karakteristike koje posjeduju muškarci i žene, govorim naravno o hormonima, fizionomiji itd…. Te karakteristike su fiksne, ali iznad njih lebdi kompleksnost ljudske psihe, cjeli niz mehanizama koji reguliraju unutarnji svijet i usklađuju ga sa vanjskim. Muškarac ne može nikad u potpunosti postati žena, ali može preuzeti neke osobine koje se vežu uz žensko ponašanje. Isto tako žene kojima je muž poginuo moraju preuzeti elemente muške osobnosti da se mogu nositi sa novonastalim problemima. Isto se tako ponaša i društvo ako je izloženo određenim uvijetima, mora preuzeti jednu od dvaju energija da se nosi sa novonastalim situacijama. I dalje nisam odgovorio na pitanje – Koje su to karakteristike hrvatskog društva koje se mogu povezati sa ženskom psihom a ne muškom? Da bih na to odgovorio prvo moramo opisati što točno ženu čini majkom. Zašto je majka važnija u prvim godinama djetetovog razvoja.
Postoji cijeli niz psiholoških razlika između muškaraca i žena, te razlike postaju evidentne prije pete godine života. Na testovima Big Five Personality Traits, žene redovito postižu više rezultate u kategoriji Agreableness (spremnost na kompromis). Što nam govori ovaj podatak i kako se odnosi na gore postavljeno pitanje? Ukazuje nam na psihološku inkliniranost žena ka mirnom riješavanju problema. Žene moraju bit strpljive sa djecom koja mogu biti užasno frustrirajuća. Mnogi muškarci jednostavno nemaju živaca da trpe konstantni plač ili neposlušnost.
Women consistently score higher than men on Agreeableness and related measures, such as tender-mindedness
(Feingold, 1994; Costa et al., 2001).
Kada govorimo o susjećanju (Compassion – kao kategorija u Big Five Personality Traits), žene prednjače pred muškarcima. Ovo je također biološki uvjetovan mehanizam koji pomaže u odgajanju djece. Majke su spremne biti uz svoju djecu bez obzira kakva ona bila. Muškarci postavljaju uvijete koji se moraju poštovati da bi se ostvario dobar odnos unutar obitelji. Nemogućnost djece da obave ono što se očekuje od njih biti će puno prije prihvaćeno od majke nego od oca.
Iz ovog kratkog opisa možemo izvesti zaključak. Ako se u hrvatskoj preferira uređenje u kojemu se pojedinac ne mora isticati kvalitetom već povezanošću (najvećim djelom obiteljskom), to znaći da društveni aparat ne funkcionira po muškoj matrici komptitivnosti i hierarhije. Majka želi svojem djetetu najbolje, bez obzira na to kakvo je, muškarac je kompetitivan i to očekuje od svojeg potomstva. Natjecanje se najvećim djelom veže sa postizanjem boljeg rezultata od ostalih, to se jedino može postići usavršavanjem pojedinca. U Hrvatskoj nema slobode tržišta, to aludira da nema ni usavršavanja. Hrvatsko društvo je fundamentalni odraz arheotipa brižne majke! Bez obzira na poziciju žene u njemu, energija koja prevladava je ona raspodjele dobara među potomstvom. Rođaci će se iz suosjećanja progurati, sramota je zanemarivati svoju obitelj. To je primarno majčinska karakteristika, željeti svojem potomstvu dobro bez obzira na to kakvo je. Čak su i muškarci u našem društvu krajnje matrijarhalni u svojem ponašanju. Nemojte da vas zavaraju široka ramena, nitko u Hrvatskoj ne inzistira na tome da mu potomstvo bude kompetentno, samo dobro povezano.
Ratovi ne osnažuju društva, potkopavaju njegov primarni građevinski blok – obitelj. Najgore pogođeni su oni koji su morali ubijati ili biti ubijeni – muškarci. Na faksu mi se nekoliko puta dogodila situacija u kojoj bi se družio sa ljudima tijekom subotnjeg izlaska i na repertoar bi došla tema obitelji. Gotovo svaki put bi oko polovice sugovornika imalo odsutnog oca ili disfunkcionalnu obitelj. U Hrvatskoj se o tome uopće ne govori, to je mračna strana Domovinskog rata koji je bio poraz u pobjedi. Prije toga su još dva rata uništili generacije djedova, očeva, sinova. Konstantno brisanje figure oca na Balkanu se definitivno osjeti.
Već sam opisao kako je moguće da jedno društvo poprimi psihološku karakteristiku jednog spola. U Hrvatskoj je ta karakteristika sustavno utvrđivana eliminacijom psiholoških elemenata koji se mogu nazvati muškima. Mjesto koje je ostalo upražnjeno sa eliminacijom mnogih sposobnih muškaraca popunile su žene. Javlja se arheotip tiranične majke koji prevladava na selima. Žene koje ne puštaju svoje potomke da naprave nešto od sebe već ih vežu za dom. Nemojmo se zavaravati, Hrvatska je ruralna zemlja, Zagreb je pun ljudi koji su do jučer držali svinje i zečeve i kopali polja. Dakle, važno je shvatiti da su žene te koje su preuzele gotovo sve odgojne zadatke. Muškarci su tu puno puta odsutni ili nezainteresirani za preuzimanje odgovornosti odgajanja djece.
Video o muškim i ženskim arheotipovima (Jordan Peterson)
Jednostavno je vizualizirati jednu tipičnu hrvatsku obitelj koja nema očinsku figuru, u njoj vlada samovolja mlađeg muškarca. Majka ne može u potpunosti zamjeniti očinski autoritet, što otvara mogućnost da mladi muškarac radi što želi. Neobuzdanost mladog muškarca u takvoj obitelji najviše šteti njemu samome. U skladu sa majčinim manjkom autoriteta obično dolazi i popustljivost, susjećanje sa potomkom, što nimalo ne popravlja situaciju. Naš mladić manifestira svoju neusmjerenost i manjak očinske figure kroz cijeli niz zabražđenja. Neki postanu delikventi, neki postanu nemoćni i slabi, neki se uspiju izvući iz limba. Čak i ako obitelj ima mušku figuru, ona je najčešće slaba i prevladana ženskim psihološkim elementom ugađanja potomstvu.
Razgovorom sa cijelim nizom kolega i kolegica na faksu dobio sam gađevinskog materijala za ovu teoriju koju sam postavio. Povezao sam nekoliko nedavnih i prošlih razgovora te sam shvatio da kroz sve svira ista tema – nezadovoljstvo sa mlađim bratom kojemu se ugađa u svemu. Vrlo brzo se iskristalizirala slika mladog, razmaženog i samovoljnog muškarca koji je ostao kod kuće sa roditeljima. Iz nekog razloga hrvatski roditelji kćeri šalju od kuće sa nadom da će ih se rješiti, sa muškom djecom je suprotno. Mlade muškarce roditelji saboritaju sa popustljivim odgojem. Ovaj odgoj je karakteriziran majčinskim elementima, oca gotovo da nema u njemu. Kao rezultat ovog nesrazmjera dobivamo slabog potomka koji će vjerovatno do tridesete godine biti potpuno ovisan o svojim roditeljima. Razgovorom sa kolegicama dobio sam povratnu informaciju da je istina da se u muškarce u njihovim obiteljima više ulaže nego u njih. One su praktički poslane na faks da naprave nešto sa sobom dok je njihov brat ostavljen kod kuće.
Postoji velika mogućnost da je ruralna priroda našeg društva razlog razmaženosti mladih muškaraca. Pukni puško rodilo se muško! To je bilo super izreka dok je trebalo izorati 100 hektara polja sa volovima, vremena su se promjenila. Muškarci više nemaju svoju tradicionalnu svrhu. U moderniziranom društvu moraju ići u gradove, steći diplome i sudjelovati aktivno u društvu. Tu je zaškripilo u našem društvu, ostala su stara društvena pravila a ekonomski, politički i tehnološki plan se promjenio. Prije je muškarac bio glava obitelji što ga je vezalo uz dom, žene se udavalo u druge kuće. Slično kako se tada slalo žene iz obitelji tako ih se i sad šalje na faks. Muškarci ostaju doma orati polje kojeg više nema, ostaju gospodariti nad potomstvom koje nemaju, ostaju zarađivati novac kojeg na selu nema.
Poverty is uncomfortable; but nine times out of ten the best thing that can happen to a young man is to be tossed overboard and compelled to sink or swim.
James A. Garfield
To je takozvani pad mladog muškarca u hrvatskoj. Prva stvar koju sam napisao u svojoj blogerskoj karijeri bila je lamentacija na odustajanje mladih muškaraca od fakultetskog obrazovanja. Ti muškarci ostaju kod kuće, vezani i zakinuti za doživljaje koje imaju njihove sestre. Taj pad će okarakterizirati 21. stoljeće u Hrvatskoj! Prošlo je tri desetljeća od prošlog rata, još uvijek osjećamo distorzije koje su tada nastale. Pogledajte mlade Torcidaše ili gamere, koja razina nihilizma je potrebna da ništa u životu nemaš nego nogomet ili igrice. To su samo dva mala primjera neusmjerenosti muškaraca u našem društvu, kada bi ih sve krenuo nabrojati nebi bilo dosta dvadeset posotova.
The most important thing for a young man is to establish a credit… a reputation, character.
John D. Rockefeller
Duboko sam uvjeren da našim društvom dominira sjena tiranične majke sa sela. Ta majka nastaje prevelikom ekstenzijom na ulogu koju bi trebala djeliti sa ocem. Ovo stanje je primarno evidentno na ruralnim predjelima ali je vidljivo i u gradovima. Način ekonomskih i društvenih odnošenja također odražavaju usmjerenost na podjelu dobara između članova obitelji. Od tuda dolazi ogromni problem sa korupcijom, nitko ne bira sposobne ljude već svoje rođake.
Majčinski instinkt koji prožima Hrvate čini ih bolno subjektivnima. Glavno da je meni i mojima dobro! – Nije li ovo moto većine Hrvata? Nije li to nešto što bi majka poželjela svojoj djeci?
Budni Um 
Patrijarhat označava nasljeđivanje po očevoj lini. Povjesno gledano, da nije bilo sufražetkinja i feministkinja žene i danas nebi imale pravo na vlasništvo. Karakteristike koje u ovom osvrtu pripisuješ ženama i karakteristike koje pripisuješ muškarcima društveno su konstruirane. Arhetipovi su stereotipi koji se ostvaruju pristankom ljudi da igraju nametnute uloge, to nisu činjenice zapisane u meso ili krajobraz sela što kola pod nečijom kožom. Američki liberalizam i sloboda tržišta ne donose boljitak, isto kao što staljinizam nije realizacija ideala komunizma. Ekonomija rasta je ekonomija propasti. Lobiranje je inherentno korporatizmu, a korporatizam prodire u obrazovne institucije. Ako govorimo o feminizaciji obrazovnih struktura, prema podatcima državnog zavoda za statistiku iz 2015. govorimo o filozofskom fakultetu. Problem filozofskog nije nedostatak muškaraca ili viška žena, nego kronična fobija od kreativnosti i očekivanje kako diploma garantira radno mjesto. Filozofski bi trebao biti mjesto kolaboracije i udruživanja, pripremnja za rad u struci…ne skupljanje brojeva i prepisivanej ppt-a
Sviđa mi seLiked by 1 person