Prema nebu uprte su stisnute šake
Ogorčenog, najranjenijeg od svih bića
Onog majmuna prebranog, veličanstvenog
Kojeg zadesila je velika mučnina svijesti
Najgori do sada izrečeni sud
Ranjen je već pri svojem rođenju
Prisiljen da gleda neshvatljivi svijet
Da objasni zašto baš on mora
A ne neka druga srodna mu zvijerka
Ovo teško breme srama i krivnje nositi
Upire prste taj majmun posvuda
U drugima traži krivnju i razlog
Da povuče još jedan krvavi dan
Skriva se u totalitetu sebi sličnih
Da barem u svojem jadu nije sam
Tapšaju se po leđima pripadnici krda
Opraštaju si svaki prijestup i pad
Smišljaju podjele i načine da nestanu
Da barem jedan dan ne budu majmun
Skriveni u sve da ne moraju biti ništa
Najveća kreacija je taj majmun
Što visi iznad ponora krajnosti dvije
Instinkta destrukcije kaosa i svetog reda
Arogantan u svojem daru biranja
Misli da za sebe i sve druge zna put
On smatra da može mijenjati tkivo
Ovog svojeg poraženog majmunskog svijeta
Razbacivati se sa svojim prokletim darom
Ali red što prožima sve stvari
Ne brine previše za majmunske igre
Ali ima nade da jednog dana
Aroganciju poraženog odbaci kraljevski majmun
I počne gledati srcem plahim i mozgom svemoćnim
Ravno u vorteks što baca ga u stijene
I osmjehne se na svoju patnju, kavez svoj
