Znojno i ljepljivo tijelo se stiska u busu broj 20
Ljetno sunce zagrijava lešine u zatvorenoj kutiji na kotačima
Limeni lijes dug 12 metara natrpan je babama koje liče na muškarce
I dedama čija su lica ostala zaleđena u vječnoj grimasi užasa
Bus iz Juge vozi ljude iz Juge, oni misle kao u Jugi, žive kao u Jugi
Svi ovdje preziru destinaciju prema kojoj se kotrljaju
Prigradski autobusi su poput spasenja i smisla
Uvijek dođu prekasno ili ne dođu uopće
Dobro je da netko poput mene nema prste na okidaču
Jer bi okinuo sve ovo vrlo brzo
Još je bolje da netko poput mene nema ruke na volanu
Jer bi okrenuo ovu staru ragu ravno u provaliju
Ima nešto prazno, plitko i neosobno u javnom prijevozu
Smrad, sumnjive face, starost i propadanje
Znojno i ljepljivo tijelo vozi se prema postaji broj 87
Lagana mučnina koju imam stalno se pojačava
U trećem redu neka baba koja nosi prevelike naočale
Izgleda kao trash slavenski terminator
Ima nevjerojatne izljeve verbalnog proljeva
Svi misle da je pakao negdje pod zemljom ili u nama
Metafizičari gledaju predaleko, sve je pred nama
Volim gledati uzorke na sjedalicama u busu
Dok mi doručak paradira od želuca do jednjaka i natrag
Toliko su veličanstveno generični i prljavi
Gotovo kao i oni koji parkiraju svoje guzice na njih
Ulaze debeloguzi stvorovi na postajama u selu
Ovo su oni ostatci nakon pomnog prirodnog selektiranja
Voze se jednu postaju pa izađu nespretno nabijajući koljeno
Poslije toga brže bolje doma na kilu čvaraka i snickers
Znojno i ljepljivo tijelo kvrči se u puzećem busu broj 20
Između tinjđera čiji je pametni telefon
Nekoliko IQ bodova pametniji od njih
Između nadrkanih mama koje se groze povratka doma
Jer znaju da moraju voljeti djecu koju je nemoguće voljeti
Između narkomanije koja zna sve socijalne zakone
I primaju socijalnu pomoć veću od mirovine moje tete
Koja je radila 40 godina kao medicinska sestra
