Tko ima dovoljno snage da uloži povjerenje u ovu našu krnju zbilju?
Bez bježanja među oblake, bez razmicanja kulisa ili kopanja ponora.
Gdje je čovjek, još ga nisam sreo, koji mirno se predaje toku događaja?
Bez trganja sebe i drugih, bez nemirnog okretanja u hladnoj postelji.
Tko ima hrabrosti i tvrdoće da najgore scenarije prebrodi spavajući?
Bez grča u želucu, znojnih dlanova, nervoznih trzaja i upiranja prsta.
Gdje je taj unutarnji žar vjerovanja i povjerenja u sigurno propadanje?
Bez trunke kalkuliranja i planiranja bijega iz nepodnošljivog zatvora.
Tko se može pohvaliti da je jedno sa višim strujama koje ne razumije?
Bez bahatosti spreman da prihvati dizajn koji je superioran njegovom.
Gdje se sakrio čovjek koji ljubi ovaj svijet više od bilo kojeg savršenog?
Bez oklijevanja korača sa životom, ka njegovoj savršenoj ljepoti i gorčini.
Lepo rečena suština…
Sviđa mi seSviđa mi se
Hvala, bilo je napisano u trenutku istinske inspiracije, bez previše smišljanja i uređivanja.
Sviđa mi seLiked by 1 person
Prava stvar kada reči same teku…svaka reč na svom mestu..
Sviđa mi seSviđa mi se