Karantenska pretjerivanja

Nikad nisam bio gluplji nego kad sam najviše učio
Nikad siromašniji nego kad sam najviše radio
Najviše su mi se smijali kad sam inzistirao na mrštenju
Najviše pljeskali kada sam mislio da nitko ne gleda
Pametniji sam bio od svih kada sam si priznao glupost
Sporiji od svih kada sam proguravao brzinu na tron
Silio sam toliko puta a prisiljen sam na kraju bio ja
Pamtio toliko informacija da bi ležao prazne glave
Toliko se trudio pripadati da bi na kraju bio crna ovca
Bježao od svoje sudbine da bi ugazio ravno u nju
Maljem se stalno češao svom snagom po glavi
Mlatio šakom komarca na svojim testisima

Još se i danas zaboravim
Napravim krive korake
Jer što je grijeh nego zaborav
Uđem u teritorije pretjerivanja
Oglušim se na tihi glas koji bruji
Zuji odavajući mi tajni princip
Skriveni tok svega prirodnoga
Gdje sve se kreće tiho i postepeno
Neosobno i neprogriješivo
Suprotno svemu što uči čovjek
Dok gradi civilizaciju smrti
Savijajući sve pod svoju volju
Deformirajući samoga sebe