Pogođen u centar bića bizarnošću ovog svijeta
Shvaćam da za nas nema ništa do riječi i cvijeta
Padamo iz raja, poput Sotone u pakao budnosti
Svako druga opcija obrisana je morem budućnosti
Što preostaje kada se ispišete iz knjige ljudskosti
Diogen što ljudske i pseće kosti miješa iz ludosti
Pjesma ostaje kada sve drugo izgubi smisao
Tko ne zna početi od nule, nikad nije pisao
Suprotnost ovom životu nije smrt, već pisanje
Uz grudi potencijalnog, drugog, novog, tiskanje
Život u vječnom ledu, na dalekom sjeveru plesanje
Daleko od mase i tupila, primarnog instinkta klesanje
Buljenje u centar onog najopasnijeg u čovjeku
Prebiranje, traženje odgovora u dalekom vijeku
Život je to onih što su novih svjetova vjesnici
Prvi i zadnji, sveci i grešnici, najobičniji pjesnici
